četvrtak, svibanj 31, 2007
......
Ja sam se brzo skinuo i ostao samo u gaćama. Kad sam se približio Jenny ona mi je pipnula gaće i rekla:
- Jozo skini i to. Skroz su mokre.
Bila je u pravu. Sa gaća je kapala voda. Ona je okrenula glavu, a ja sam skinuo i taj zadnji komad robe.
- Jesi skinuo gaće?
- Jesam.
- OK. Sad zatvori oči jer sam i ja gola i dođi tu pored mene.
Ona me zaogrne jaknom i ja osjetim njeno toplo tijelo pored svojeg. To je bio neopisiv osjećaj. No nikako se nije mogla zatvoriti jakna sa nas dvoje unutra. Jenny se počela smijati.
- Jozo ,ovo ne ide.
- Vidim.
- Ništa, sjest ćemo na jaknu i to je to.
Ustanemo se oboje , Jenny je držala jedu ruku preko sisa , a drugu između nogu. Sjeli smo na jaknu i cvokotali oboje. Na kraju nisam izdržao.
- Jenny , ako te zagrlim , bit će nam toplije.
- OK. Hajde.
Ona je spustila glavu na moja prsa i privukla se blizu. Sad je bilo puno ljepše i puno toplije iako se više gotovo ništa u spilji nije vidjelo od dima. Ja sam s jednom rukom svu robu primaknuo blizu vatre da se brže osuši. I njenu i moju.
Dok sam to radio Jenny se namještala da joj bude udobnije. Kada sam okrenuo glavu , vidio sam da je makla lijevu ruku sa sisa i one su sada obasjane mutnim svjetlom bile pred mojim očima. Činile su mi se baš velike.
Jenny je izgleda shvatila gdje gledam jer se počela smiješiti. Ja nisam mogao skrenuti pogled, iako sam ih već vidio , izgledale su mi čarobno. U stvarnost me vrate njene riječi:
- Gdje ti gledaš?
- Nigdje.
Jenny mi uhvati ruku i stavi na njih.
- One su ionako tvoje. Ja tebe volim već odavno.
Okrene se i strastveno me poljubi. Baš kao u stara vremena.
- Hoćeš da ti pokažem još nešto što je tvoje?
Iako sam ja tek zaustio odgovoriti , ona se ustane , okrene prema meni i makne ruku sa mjesta koje je tako brižljivo skrivala zadnjih pola sata.
Prvo što sam uvidio je da to nije jednako kao i zadnji put. Zakleo bi se da je zadnji put bio trokut , ali sad je bila samo tanka linija svijetlosmeđih dlaka.
- Kkk…kako to…
- Pa , malo sam je uređivala.
- Uu..rređivala?
- Da.
Uhvatila mi je ruku i stavila na to „lijepo“ mjesto. Pozvala me je da ustanem i ja i mi smo se opet ljubili. Shvatio sam da je to to i da ću večeras tu u toj spilji izgubiti svoju nevinost. No duboko u sebi sam znao da je to pogrešno. Još uvijek je bilo previše Janje u meni.
- Jenny , moram ti nešto reći.
Znala je što slijedi i samo je gledala u pod.
- Ja još ne mogu. Oprosti.
- Razumijem - tužno će ona.
…
Sjedili smo tako dok se roba nije osušila. Još sam jednom išao po granje i to gol. Na kraju smo se obukli i izašli vani.Svitalo je.
- Što će nam starci reći? – upitao sam bojažljivo.
- Biti će veliko s..nje, sigurna sam , i tebi i meni , ali preživjet ćemo.
Jenny se zagonetno nasmijala. Krenuli smo.
Bila je subota i srećom nismo morali u školu.
Ostavio sam je pred kućnim vratima i krenuo prema svojoj kući. Na mojoj kući su bila otvorena vrata. Majka me grlila sigurno deset minuta , a otac me je sigurno deset minuta lupao svojim vojničkim kaišem. Na kraju sam junački to podnio. Samo sam umjereno vrištao.
petak, svibanj 25, 2007
...
Kad sam se osvijestio uvidio sam kako ležim Jenny u krilu i kako imam tešku glavobolju.
- Bio je to šišmiš , Jozo.
- Šššš…iišmiš.
- Aha.
Glava me toliko boljela da su mi išle suze na oči. Pipnem se rukom i na čelu napipam čvorugu veličine Mount Everesta. Točno nasred čela…sad pogotovo ne mogu u školu, djeca će vrištat od smijeha.
Glava mi je bila Jenny u krilu; ona me mazila po kosi dok sam ja osluškivao njeno disanje i otkucaje srca.
- Jozo, ti nekako uvijek nastradaš.
- Jesi vidjela.
- Ova tvoja čvoruga je stvarno ogromna, kako si to uspio napraviti.
- Bježao sam od tvog Švabe.
Jenny se nasmijala od srca. Sagne se i poljubi me u bolno mjesto.
- Proći će, ne boj se – majčinski će ona.
Dok sam ležao u njenom krilu i dok me ona mazila osjećao sam da me mazi sve jače i jače te da je njeno disanje postalo sve dublje. Odmah sam shvatio kamo to vodi.
I iako sam se svim srcem htio prepustiti (bili smo sami i to na savršenom mjestu gdje neće niko naletjeti) mislio sam da to nije pravedno prema Janji. U biti imao sam osjećaj kao da je i ona tu s nama.
Izvučem se Jenny iz krila i ustanem. Vratila se glavobolja i kada sam pipnuo čvorugu boljela je kao vrag.
- Zašto si se ti tako skočio? – zbunjeno će Jenny.
- Ovo nije pošteno prema Janji – hladno ću ja.
- Ali nismo ništa radili.
- Nismo. I nećemo!
Jenny je ušutila. Nakon manje od minute počela je plakati.
- Ti si Jozo obična svinja , kao i svi muškarci – jecajući će ona.
Ja sam je pokušao zagrliti ali ona pokupi svoju naprtnjaču i izjuri iz spilje. Ostao sam sam. Ja i Švabo duh. Okrenem se oko sebe u strahu, zgrabim i ja svoju naprtnjaču i izjurim za Jenny.
Vani je bio potpuni mrak. Uopće se nije ništa vidjelo, čak ni zvijezde. Tražio sam Jenny po proplanku gotovo pipkajući. No brzo sam je našao jer je glasno jecala. Pokušao sam je zagrliti ali me odgurnula. Sjeo sam tako na travu pola metra od nje i šutio.
U tom trenu se sruči takva kiša da sam istog trena bio mokar do gole kože. Preko cijelog neba sijevne munja i trebalo mi je mislim cijela minuta da mi odsjaj munje ne izblijedi u očima. Užasno sam se prepao , pogotovo kad sam shvatio da moji roditelji već vjerojatno sad zovu policiju.
- Jenny , idemo natrag u spilju dok ne prestane kiša
- Neću.
- Jenny , razboljet ćemo se oboje.
- Pa što onda.
Odlučio sam upotrijebiti silu jer sam vidio da je vrag odnio šalu. Uhvatio sam je i odvukao do ulaza u spilju. Na kraju je pristala ući.
Svijeća je još gorjela unutra. Bilo je toplije nego vani jer je vani krenuo i jak vjetar s kišom , prava oluja. Bili smo oboje potpuno mokri. Jedina suha stvar je bila moja jakna koju sam zaboravio kad sam izlazio.
Jenny je drhtala od hladnoće; morao sam nešto poduzeti i to hitno.
- Skini tu mokru robu sa sebe i obuci moju jaknu, a ja idem probat naći neka suha drva.
- Jozo , ne idi vani.
- Razboljet ćemo se ako ne upalimo vatru.
Kad sam izašao vani kiša je bila prilično oslabila. Dovukao sam se do nekog velikog hrasta ispod kojeg nije bilo tako mokro i skupio nekoliko ne tako mokrih grana. Odvukao sam sve to u spilju uz priličnu muku.
Kad sam se vratio vidio sam da je Jenny skinula svu svoju robu i raširila je po spilji. Bila je umotana u moju jaknu i sjedila je pored svijeće.
Ja sam skupio granje na hrpu i pokušavao ga upaliti sa svijećom. Na kraju je planulo i dim se raširio spiljom tako da smo oboje jako brzo počeli kašljati. Ali bilo je barem toplo.
- Jozo , trebaš i ti skinuti tu mokru robu sa sebe.
- Znam , ali nemam što obući.
- Možemo se zajedno zagrnuti ovom jaknom.
- Jesi sigurna?
- Naravno da jesam. Dođi.
utorak, svibanj 22, 2007
- Vidiš onu jamu tamo? - ozbiljno će ona,
- Da . I?
- Nije to obična jama.
U tom trenutku plamen na svijeći se zalelujao. Ili mi se to samo učinilo.
- Djed mi je pričao da su tu gdje mi sjedimo strijeljali Švabe i bacali ih u tu rupu.
- Ne vjerujem – bojažljivo ću ja.
- Živa istina. Ali ima puno takvih jama. No ova je posebna po jednoj stvari.
- Kojoj?
Osjetio sam da je toliko pozorno slušam da uopće više nisam čuo ritmično kapanje vode i propuh na ulazu.
- Prije četiri godine je Joso , onaj pastir što često sjedi ispred birtije ; rekao je da je vidio Švabu u uniformi tu pored spilje. Isti tren je pobjegao prema selu i ispričao svima što je vidio. No nitko mu nije vjerovao.
- Mislim da je Joso popio jednu šljivu ekstra – samouvjereno ću ja dok sam očima prevrtao lijevo - desno po spilji. No ništa se nije micalo.
- Možda – mirno će Jenny. Izvadi upaljač i pokuša upaliti cigaretu , ali kremena nije bilo više. Sagne se i zapali cigaretu na svijeću.
- Jenny, svaki put kad pripališ cigaretu na svijeću umre jedan pomorac.
- Meni nitko u obitelji ne plovi , a ni tebi. Prema tome…
U tom trenutku začujem jako šuškanje iza leđa. Vrisnem i zatrčim se prema izlazu. Lupim glavom u stijenu i padnem u nesvijest.
četvrtak, svibanj 17, 2007
- Idemo u spilju na Sivo brdo.
- Misliš na Medvjeđu spilju?
- Da.
- Nema šanse. Ti si luda.
- A ti si kao nekakav muškarac?
Moj ponos je podivljao.
- Dobro , idemo. Samo ja ne znam točno gdje je. Djed mi je objašnjavao da su tamo bili za vrijeme rata i da je spilja u biti samo mala rupa u zemlji koja se tek kasnije širi u spilju. Nećemo mi to naći.
- Ali zar ne želiš barem pokušati.
Put nas je vodio prema Zelenom hrastu. Tu je drvena klupica i malo prirodno jezero duboko samo metar u kojem su se nekad davno kupali pastiri.
U torbi mi je ostala polovica sendviča, tako da sam malo bio zabrinut što ćemo jesti, ali i Jenny je imala naprtnjaču u kojoj je valjda osim školskih knjiga bilo i nešto za jesti.
Počeli smo se penjati na Sivo brdo. Put nas je vodio kroz klanac u kojem za velikih kiša bude bujica koja zna poplaviti cijelo polje dolje blizu sela. No sad je korito bilo suho.
Noge su me boljele od hodanja. Očito nisam bio u najboljoj formi. Jenny je jako brzo hodala tako da sam je jedva pratio. Napokon smo se približili vrhu brda i ja sam je zamolio da se zaustavi.
- Gdje ćeš ti. To je tu negdje.
- Ja mislim da je još više, tamo pored onog bora.
Pritom prstom pokaže na nekakav stari slomljeni bor nekih dvjesta metara iznad nas.
- Jesi sigurna?
- Jesam.
Bilo me strah i pitati odakle zna gdje je spilja. Nekako se ustanem, zamolim je da hoda sporije i nastavim je pratiti.
Kad smo došli do bora vidio sam da je zemlja utabana i da nekoliko puteva izlazi na čistinu ispred bora. Spilja je zaista trebala biti tu negdje , ali gdje?
Jenny mirno priđe nekom grmu na sredini čistine , razmakne grane i mahne mi da dođem.
- Evo tu je spilja.
Nagnem se i pogledam u crnu rupu koja se nazirala iza grma.
- Ja tamo ne ulazim. Barem ne bez svjetla.
Jenny se nasmiješi i skine torbu. Iz torbe izvadi dvije svijeće i upaljač.
Ja sam bio u šoku.
- Ti kao da si ovo planirala.
Ona se zagonetno nasmiješi i krene ulaziti u spilju. Ja sam je pratio. Nakon dva metra provlačenja kroz uzak procijep nađemo se oboje u velikoj prostoriji. Jenny zapali svijeću i cijelom se prostorijom prospu trakovi svjetla. Izgledalo je kao nekakva čarolija.
Spilja je bila nepravilnog oblika i ne baš pretjerano velika. S jedne na drugu stranu je možda bilo nekih deset metara širine.
Jenny je stavila svijeću u rupu na sredini spilje. Sjeli smo jedno nasuprot drugog, između nas mirnim je plamenom gorjela svijeća.
Jenny mi je tada odala veliku tajnu. Bio sam se tako uplašio da mi je srce skoro otkazalo.
(A o tome što me toliko uznemirilo slijedeći put.)
ponedjeljak, svibanj 14, 2007
(Sigurno se svi pitate zašto nisam tako dugo pisao…)
14.04.2007. oko 18 h Janja je otišla tamo gdje ja još ne mogu…
Ostavila me je u potpunoj tuzi. Uopće nisam imao volje ni za čim.
Njezin liječnik mi je rekao „u povjerenju“ da se nije puno mučila pred smrt. Ali znam da jest jer ne mogu zaboravit njeno zgrčeno lice i prazne oči.
Bio sam uz nju tih poslijednjih nekoliko trenutaka… rekla mi je:
„Jozo, čekat ću te tamo.“
Sve je prošlo kao u nekom glupom filmu. Pogreb, njena majka naricala je tako jako da sam morao staviti ruke preko ušiju jer mi je bilo preteško.
Bijeli sanduk, ozbiljna lica i majčino naricanje…sve mi je to tu pred očima.
Ali znam da ću samo jednu stvar pamtiti cijelog života…te njene riječi:
„…čekat ću te tamo.“
Inače, na pogrebu je bio cijeli razred. Svi su imali zbunjena lica osim dvije osobe. Jenny je gledala negdje u daljinu i kao da nije bila tu. Činilo mi se na trenutke kao da joj to nije prvi pogreb.Jelica me je cijelo vrijeme gledala. U jednom je trenutku postalo nepodnošljivo i ja sam je odvukao iza crkvice:
- Zašto buljiš u mene cijelo vrijeme? - odlučno ću ja.
- Zato što mi se sviđaš.
- Ovo nije ni mjesto ni vrijeme za takve stvari. Bila ti je prijateljica.
- Kakve to veze ima?
- Sram te bilo. Pusti me na miru.
…
Dva dana poslije toga krenuo sam u školu.
Izdržao sam do velikog odmora,a onda sam pobjegao. Nisam mogao biti tamo, ne u ovakvom stanju. Sjeo sam na jedan veliki kamen u šumi i izvadio sendvič iz torbe.
Dok sam jeo bilo mi je tako teško da mi je cijela hrana ostala u grlu.
U tom trenu začujem šuškanje iza sebe. Užasno sam se preplašio. Okrenem se i ugledam Jenny.
- Zašto si pobjegao iz škole? – ozbiljno će ona.
- Ne mogu biti u razredu.
- Znam, i sama sam se jedno vrijeme tako osjećala.
- I tebi je netko umro?
- Da, ali ne bi sad o tome.
- Zašto me pratiš?
- Ni meni se ne stoji u školi.
- Ne želim da nastradaš zbog mene. - mudro ću ja.
- Jozo, a da ti ja odemo negdje daleko , što kažeš na to?
Istog trena u glavi su mi se počele rojiti svakakve misli. Sjetio sam se knjiga koje sam pročitao u kojima su djeca bježala u šumu i bili odmetnici. Samo, ovo je bio stvarni svijet, 21 stoljeće, i pomisao na nekakvo odmetništvo mi je bila prilično daleka.
Ali Jenny je mislila ozbiljno.
četvrtak, ožujak 22, 2007
Prošlo je već gotovo dva tjedna od obračuna sa Siledžijom. Toliko se toga dogodilo u međuvremenu...
Bio sam kod Janje u bolnici mislim tri ili četiri puta. Svu sam ušteđevinu potrošio na autobus,ali nije mi žao. Na kraju je Janja poslana na liječenje u jednu austrijsku bolnicu jer navodno ima neki specifični sindrom kojeg naši doktori ne mogu izliječiti. Odveli su je u utorak.
Trebalo je namiriti puste novce za tako nešto tako da je gazda Martin rasprodao cijelo imanje...otišla je krava Milenka , prodao je sve svinje i perad ... sve da plati liječenje Janji.
U srijedu sam se našao s Jenny i ispričao joj od srca sve što je dosad bilo između mene i Janje.
Pričali smo sigurno tri sata ,mislim da je shvatila da volim Janju i da ne mogu biti s drugom. I mislim da je to jako teško prihvatila.
- Jozo, ali znaš kako je bilo. Ja sam tebe učila kako ćeš nju natjerat da se zaljubi u tebe. Na kraju sam se ja zaljubila u tebe.
- Ali to što smo mi imali je više bilo onako...prijateljski.
- Kako mi to možeš reći? Sjeti se samo da si me vidio potpuno golu ... sve sam ti pokazala, sve.
- Ali Jenny, ne možeš me napadat zbog toga . Moje srce pripada Janji i gotovo.
Očekivao sam sličnu situaciju kao s Jelicom,ali Jenny nije spominjala moguću Janjinu smrt. Umjesto toga, poljubila me u obraz i okrenula glavu da joj ne vidim suze.
- Mislila sam da ćemo ja i ti proputovat cijeli svijet i biti ljubavnici.
Ja sam se na to nasmijao , a zatim se i ona nasmijala kroz suze. Bila je baš lijepa to poslijepodne... kao neki stari prijatelj kojem možeš sve reći . Sve je bilo nekako emocionalno ali potpuno iskreno , s moje i s njezine strane.
- Nemoj me nikad zaboravit , jesi čuo? Ja ću tu uvijek negdje biti blizu . Kad god ti bude trebala utjeha ili savjet , zovi me i ja ću doći . Tebi bih Jozo dala sve.
petak, ožujak 9, 2007
Janja je u utorak opet vraćena u bolnicu. Stanje joj se naglo pogoršalo pa su došla po nju kola hitne pomoći i odvela je.
Jučer kad sam pričao s gazda Martinom , rekao mi je da je već skoro dva dana bez svijesti i da su doktori jako neodređeni glede njenog oporavka.
...
Pitate se : Kako se Jozo sad odjednom „sprijateljio“ s gazda Martinom?
Odmah slijedeće jutro nakon mojeg podviga sa svinjcem, otac mi je rekao slijedeće riječi:
- Rekao je Martin da mu dođeš oprati auto.
Na takvu rečenicu ja sam odmah shvatio da je svaki otpor uzaludan.
Dobio sam od gazde Martina četku i deterdžent , naravno uz dvije psovke i otprilike 4 sata prao stojadina iznutra i izvana . Kad sam bio gotov, gazda Martin je sve prekontrolirao i poslao me u kuću da se operem , a zatim me uveo u Janjinu sobu bez riječi.
Janja je spavala dok smo nas dvojica stajala bez riječi u polumračnoj sobi.
Kad smo izašli iz sobe, gazda Martin me uhvatio za rame:
- Tako me strah za nju.
- Drž'te se gazda- odlučno ću ja.
Ali on kao da me nije čuo. Šutio je i gledao u pod.
Ostavio sam ga tako i otišao.
...
Jučer na velikom odmoru mi je opet prišla Jelica:
- Jozo, ako Janja umre, jel' ti mogu ja bit cura?
Nisam mogao vjerovati svojim ušima.
- Čeka j, jel' ti to ozbiljno?
Kad je Jelica klimnula glavom ja sam pljunuo pred nju i okrenuo se . Ona me uhvatila za rame . Okrenuo sam se i gurnuo je od sebe . Ona se spotakla i pala na leđa plačući.
Istog trena doletio je Siledžija i lupio me šakom u glavu , tako da sam se odmah srušio na pod.
- Kako te nije sram tući cure, idiote jedan - ljutito će on.
Dok sam ležao na tlu stavio mi je nogu na vrat. Ja se hitro izmaknem i zagrizem mu preko čarape u gležanj , na što je on počeo vrištati od boli . On padne unatraške, a ja se ustanem i odalamim ga desnom nogom po glavi svom snagom . Zatim sam ga lupio još jednom šakom u trbuh i ostavio da leži ondje.
Sva djeca su se izmicala ispred mene kad sam krenuo u razred.
U razredu je bila samo Jenny s kojom zadnja dva tjedna gotovo da i ne govorim . Pitala me je što mi je na što sam ja odgovorio da je sve u redu , otvorio udžbenik iz povijesti i pravio se da učim.
....
Sutra idem u bolnicu kod Janje . Nadam se da će joj biti barem malo bolje.
četvrtak, ožujak 1, 2007
Jelica se izgleda predomislila.
Iako sam mislio da ne priča sa mnom prišla mi je na velikom odmoru.
Rekla mi je da je Janja u jako lošem stanju,da odbija jesti i piti. Ona je svratila do nje prekjučer i preplašila se kako ova izgleda.
- Bojim se da će umrijeti - rekla je tiho gledajući u zemlju.
To me toliko šokiralo da sam je odlučio vidjeti pod svaku cijenu. I to što prije.
Poslije škole, umjesto kući, zaputio sam se pravo prema Janji. Snažno sam zakucao na vrata i pričekao da netko odgovori. Uopće me nije bilo briga tko će otvoriti na pameti mi je bilo samo jedno: vidjeti Janju. Otvorio je naravno gazda Martin. Mislim da sam ga prilično šokirao (jer mislim da sam ja poslijednja osoba koju bi on očekivao pred svojim vratima).
- Opet ti nesrećo jedna! - reče on uz dvije psovke na kraju (koje ne bi ovom prigodom spominjao).
- Ja Vas ne vrijeđam.
- Svinjo jedna, odakle ti hrabrosti opet doći tu , a?
- Ja samo želim vidjeti Janju i gotovo.
- E Boga mi nećeš!
- Vidjet ćete da hoću!
- Samo preko mene mrtvog , jesi čuo?
- Jesam. Ali zažalit ćete zbog ovih riječi , kažem Vam!
- Gubi se! - odrješito će on.
Gazda Martin zalupi vrata, a ja nisam mogao sebi doći od bijesa. Istog trenutka sam se odlučio osvetiti pod svaku cijenu.
...
Nije se ni smračilo do kraja, a ja sam krenuo opet prema Janjinoj kući. Došao sam sa tri-četiri prazne vrećice i u najprljavijoj robi koju sam mogao naći kod kuće. Obukao sam ispod drugu robu kako bi se prljave mogao kasnije riješiti.
Rođin rotvajler je bio na lancu s druge strane žice, a svinjac s moje strane žice. Ušao sam u svinjac, uzeo Rođinu lopatu i počeo grabiti svinjski izmet i trpati u vreće. Kad sam napunio sve četiri vreće do vrha, vratio sam lopatu na isto mjesto i zaputio se prema gazda Martinovom stojadinu.
Kako sam onaj put kad sam pao s novogradnje vidio da se zadnja desna vrata jedva zatvaraju , otišao sam pravo do njih, otvorio ih bez problema i sjeo na zadnje sjedalo.
Gledao sam lijevo-desno ima li koga na ulici dok mi je srce snažno lupalo.
Izmet sam ravnomjerno rasporedio na prednja i stražnja sjedala : dvije vreće naprijed, dvije natrag i sve to dobro izgazio nogama da se lijepo priljepi uz tkaninu. U autu je bio nepodnošljiv smrad , tako da sam morao brzo izaći van.
Otišao sam do kontejnera i riješio se vrećica. Zatim sam skinuo staru trenerku izmrljanu izmetom i ubacio u isti kontejner.
Znao sam da ću vjerojatno biti otkriven , ali sam se prvi put nakon dugo vremena osjećao istinski zadovoljno. Otišao sam kući i zviždukao cijelim putem.
ponedjeljak, veljača 26, 2007
Jučer sam htio opet vidjeti Janju. Opet sam uzeo dvije ,tri banane i zaputio se prema njenoj kući. Zazvonio sam na vratima i napravio korak natrag čekajući da netko otvori. Nadao sam se da mi vrata neće otvoriti gazda Martin nego Janjina mama, ali (naravno) prevario sam se.
- Opet ti!
- Ddd..obar dan gazda Martin, ja bih opet do Janje.
- Slušaj me derane jedan: ne želim te vidjeti više blizu Janje , jel' ti jasno!
U meni se probudio revolt. Ali zasad sam još šutio.
- Vidio sam kakav si. Nećeš iskvariti i moju kćer.
- O čemu vi pričate?
- Znaš ti dobro o čemu pričam .A sad se gubi odavde i ne dolazi više, jasno?
Zadnja mi je rečenica zvučala kao da je naučena u vojsci. Doduše, gazda Martin je bio na frontu dolje na dubrovačkom bojištu i o njemu su raširene razne legende. Ima ona kad je sam u zasjedi dočekao dvanaest četnika , skinuo ih do gola i poslao natrag u njihovo zapovjedno mjesto. Naravno sve je to učinio sam, jer onda inače ne bi bio legenda. Ali ja ga se nisam bojao.
- Meni ja Janja prijateljica i nećete mi vi zabraniti da se viđamo!
Gazda Martin me začuđeno pogledao, valjda nije očekivao takav odgovor od mene. A zatim se mirno okrenuo i iz hodnika izvukao pušku.
Gađao sam ga bananama , ali sam promašio tako da su odletjele u hodnik. Okrenuo sam se i počeo trčati kao manijak sve čekajući da začujem pucanj i da Jozo ode u "vječna lovišta". Ali čula se samo nekakva dernjava i ništa više.
Gazda Martin nije opalio.
U šest navečer (već se bilo smračilo) bio sam na novogradnji i promatrao Janjin prozor. Bile su spuštene rolete na njenoj sobi i nisam mogao do nje. Najprije sam htio kucati na rolete ali me bilo strah da me ne čuje gazda Martin pa sam odustao.
Promatrao sam Janjinu kuću i odjednom uočio odškrinuta vrata na balkonu na katu. No kako doći tamo? Ispred kuće je bilo stablo čija je jedna debela grana išla pravo prema balkonu. Shvatio sam da uz malo penjanja bez problema mogu do Janje.
Ali nisam imao hrabrosti za to. Sjedio sam pola sata i razmišljao da li postoji kakva druga mogućnost. No, nije je bilo. Znao sam da dokle god ne dođe u školu, ja Janju neću vidjeti, sve zbog njezinog oca. A još me više bilo strah da gazda Martin ne ispriča Janji sve o mojoj avanturi sa Jenny prije mene.
Rekao sam sam sebi „jednom se živi“ i počeo se penjati uz stablo. Pazio sam na svaku grančicu, ne želeći sebi priuštiti još jedan pad, baš sam se bio oporavio od svih ozljeda. Pažljivo sam puzao po grani, uhvatio se oprezno metalne ograde i preskočio na balkon. Tu sam ostao čučati neko vrijeme. Srce mi je lupalo kao ludo,malo zbog straha,malo zbog napora.
Napravio sam korak- dva prema vratima i kako se unutra nije čuo nikakav šum, polako sam se ušuljao unutra. To je bila spavaća soba od Janjinih roditelja. Budući da je bila mjesečina, jasno su se ocrtavali svi predmeti u sobi. Ja sam nastojao biti što tiši iako su mi pod nogama škripali stari parketi.
Izašao sam oprezno na hodnik i našao se oči u oči sa Janjinom majkom. Ova je ispustila malo ogledalo na pod koje se rasprslo u sitne komadiće, uhvatila se za kosu i počela vrištati. Ja sam skočio prema stubištu i pokušavao doći do izlaznih vrata. Spotaknuo sam se i skotrljao niz zadnjih nekoliko stepenica , a onda me na volej dočekala ispružena gazda Martinova noga i ja sam poletio ravno prema vratima u koja sam lupio glavom toliko jako da mi je zazujalo u ušima. Janjin otac me uhvatio za kosu i izbacio van iz kuće još jednim uspješnim volejem koji je završio na mojim leđima. Dobacio mi je dvije tri „kočijaške“ psovke i zatvorio vrata.
Kući sam otišao plačući.
četvrtak, veljača 22, 2007
U subotu nisam otišao sa Jelicom u bolnicu. Ona se naljutila i ne priča sa mnom.
Bio sam na nogometu. Dobio sam deset golova u petnaest minuta i onda mi je Siledžija rekao da idem kući.
Janja je nakon više od dva tjedna u bolnici jučer ujutro puštena na kućnu njegu.
Predvečer sam odlučio otići do nje.
Uzeo sam nekoliko banana iz zdjele, stavio u vrećicu i krenuo.
Vrata mi je otvorio gazda Martin. Kad me ugledao vidjelo se da nije zaboravio onu moju scenu s Jenny:
- Dobra večer – sramežljivo ću ja.
- Što je mali, što ti hoćeš?
- Došao sam vidjeti Janju.
- E nećeš!
Gazda Martin je htio zatvoriti vrata , kad se iz predsoblja čuo slabašan Janjin glas:
- Pusti ga tata, to mi je prijatelj.
Ovaj je nevoljko otvorio vrata, naredio mi da se izujem i cijelo me vrijeme mrko gledao.
Kad sam ugledao Janju, preplašio sam se, izgledala je kao da će umrijeti svaki tren. Sjeo sam pored nje na kauč i uhvatio je odmh za ruku. Gazda Martin je sjeo pored mene na centimetar, tako da mi je bilo baš neugodno pričat. Janja me pitala kako sam, pričala o svojoj upali pluća koja se zakomplicirala, govorila kako ne zna kad će u školu i još puno stvari. Sve je pričala tihim i isprekidanim glasom tako da ja skoro nisam ni disao da bi mogao sve čuti. A onda se nakašljala i rekla:
- Tata, ajde nas pusti na miru deset minuta.
- Neću – glasno će gazda Martin.
- Tata , molim te.
- Neću i gotovo.
Janja se ustane s kauča i baci deku na pod, uhvati mene za ruku i kraj zbunjenog oca me odvuče u svoju sobu na kraju hodnika. Kad je zaključala vrata, vani su se čuli koraci i škripanje parketa – gazda Martin je osluškivao što se događa u sobi.
Pogledao sam kroz prozor i ugledao onu novogradnju s koje sam pao. Odmah mi je bilo neobično drago što sam tu iako sam bio jako tužan radi Janjinog stanja.
Janja je legla na krevet i pokrila se do vrata. Bila je u spavaćici, a ispod spavaćice je bila dolčevita. Uhvatio je jaki kašalj, trajalo je beskrajno dugo. Na kraju ipak nekako dođe sebi.
- Jozo, zašto si ti mene prestao voljeti?
- Pa...nisam. Zašto misliš da sam tu.
Bio je to fantastičan odgovor s moje strane. I sam sam ostao začuđen kako sam super odgovorio. Ona se odmah nasmiješila, i to je bio prvi osmijeh otkad sam došao kod nje.
- Kad ozdravim hoću da me vodiš u šetnju, hoću da me voliš, hoću da me držiš za ruku...
Ta iznenadna navala romantike me dočekala totalno nespremnog. Tako da sam samo šutio i promatrao nju koja je gledala u strop i mahala rukama na sve strane objašnjavajući mi gdje ćemo mi to sve šetati i kako će nam biti lijepo zajedno.
U tom trenutku začuje se jako kucanje na vratima. Gazda Martin je bio jako nestrpljiv.
Janja me pozove prstom da joj se približim. Poljubila me u nos, pa u obraz ,pa u usta i šapnula mi:
- Volim te.
Ja sam se ustao i otključao vrata. Otvorila su se uz škripu i gazda Martin uleti u sobu i padne na pod .Valjda je bio naslonjen na vrata. Ja sam se uhvatio smijati, a on me uhvati za okovratnik i praktički iznese vani. Izbacio mi je cipele i zatvorio vrata.
Dok sam sjedio na tapetu ispred vrata i oblačio cipele mislio sam se u što sam se ja to sad uvalio. Bilo mi je žao Jenny ,...neće mi nikad oprostiti.
petak, veljača 16, 2007
...
Došao sam na vrata i pozvonio. Jenny je odmah otvorila. Bila je u kućnom ogrtaču.
- A gdje si ti dosad? Mislila sam već da nećeš doći.
Sjeo sam za stol, Jenny je stavila čaj na plamenik , a na ploču vatrostalnu posudu. U njoj su bili špageti.
- To sam skuhala za mene i tebe.
Privukla je stolicu i sjela tik do mene. Poljubila me u obraz i rekla:
- Sretno Valentinovo.
U sobi je bilo užasno vruće. Svi zastori su bili navučeni. Na stolu je gorjela svijeća , a iza svijeće je bila vaza sa cvijećem.
- Jenny, zašto si ovako raspalila grijanje, pa vani je +15.
- Zato da se možeš opustiti i raskomotiti. Što ti je vruće?
- Jako.
- Pa skini tu jaknu više.
Jenny mi je pomogla skinuti jaknu. A zatim mi je skinula i majicu, tako da sam ostao samo u potkošulji.
- Jenny , pa nije mi toliko vruće – zbunjeno ću ja.
- Evo i ja ću se skinut, pa možeš bit miran.
Kad je skinula ogrtač ja sam samo mogao širom otvoriti usta.
Ispod je imala običnu bijelu majicu. Kao i uvijek nije nosila grudnjak, tako da su se njene sise jasno ocrtavale ispod majice. Dolje su bile samo čipkaste crne bokserice koje su bile pripijene uz tijelu. I još samo papuče.
- Jjj...enny!
- To je samo za tvoje oči.
Jenny je izgleda odlučila potpuno preuzeti inicijativu. Sjela je na mene , uhvatila me jednom rukom za potiljak, a drugom mi je snažno čupala kosu. I ugurala mi je jezik skoro do grla tako da sam se gotovo gušio. Ja sam joj ruke odmah stavio svaku na svoju sisu i mijesio ih, što joj se izgleda sviđalo jer me još jače čupala tako da sam lagano cvilio.
- Jozo, ti mene tako uzbuđuješ!
- Mmph...
- Jozo, ti si najbolje što mi se dogodilo...
- Glph...
A onda se ustala i lagano počela skidati majicu. Dok je to radila polako se njihala bokovima tako da mi je sve to prekrasno izgledalo. Izvirio je najprije pupak, pa sise. Izgledale su mi barem stoput ljepše nego onaj dan kad sam ih prvi put vidio, valjda zbog slabog osvjetljenja u sobi. Usta su mi cijelo vrijeme bila širom otvorena tako da mi se potpuno osušio jezik.
- Sad ću ti pokazati ono što još nikom nisam dala da gleda. Jel' želiš vidjet?
Dar govora mi je bio oduzet tako da sam mogao samo klimnuti glavom.
Polako je spustila bokserice. Ono što sam vidio me potpuno zbunilo. Za razliku od „pohotne domaćice“ Jenny je dolje imala dlakavi trokut. Uhvatila mi je ruku i rekla:
- Diraj me.
Moja ruka je putovala pravo prema tom skrivenom mjestu. Osjetio sam tanke dlačice pod rukama i neku neobjašnjivu toplinu. Ona je vukla moj rašireni dlan gore-dolje, zatim je u jednom trenutku sklopila oči i zabacila glavu unatrag. Počela je disati na usta i to prilično glasno.
Ja sam bio toliko uzbuđen da se to ne da uopće riječima opisati.
Jenny me opet uhvati rukom za kosu , skine potpuno svoje bokserice i sjedne opet na mene. Ovaj put je sjela samo na jednu nogu. Počela me čupati i drugom rukom i trljala se naprijed – natrag malo iznad mog koljena. Ja sam se potpuno opustio i počeo je ljubiti po grudima. Ona se izvijala sve jače i jače ,mislim da sam već imao i ogrebotina po tjemenu.
I uz svu tu uzbuđenost osjetim baš čudan miris. U početku sam to ignorirao, ali kad je postalo nepodnošljivo odmakuo sam Jenny od sebe i uvidio da se ništa ne vidi od dima. Skočio sam prema štednjaku i uhvatio vatrostalnu posudu. Bila je usijana tako da sam se jako opekao. U trzaju sam je srušio na pod tako da je pala na pod i razbila se u nekoliko komada. Jedan je komad odletio na tapet i progorio ga do pločica. Uhvatio sam krpu i jaučući od bola skupljao komade stakla s poda. Jenny je stajala sa strane i plakala.
Nakon što sam nekako uspio počistiti staklo, stavio sam ruku pod hladnu vodu i ostao u tom položaju sigurno pola sata. Jenny se u međuvremenu obukla i sjedila na stolici. Prestala je plakati, uzela je najlonsku vrećicu i iz frižidera izvadila malo leda.
Ja sam je sa ledom u ruci pozdravio na odlasku. Ona me poljubi u obraz i šapne:
- Sretno Valentinovo.
Nazirao se blagi smješak na njenim usnama.
Okrenuo sam se i otišao kući.
četvrtak, veljača 15, 2007
Mama je pozvana kod razrednice zbog mojih loših ocjena. A kako i ne bi kad ne mogu uopće pratiti nastavu. Kad je u utorak izašla sa sastanka s razrednicom, samo me tužno pogledala i nije ništa rekla.
Čvrsto sam odlučio da ću se popraviti u školi.
I dok sam koncentrirano pratio nastavu i zapisivao sve što je bilo bitno Jenny me zovne i dobaci mi papirić. U skladu sa prethodnim lošim iskustvima, prvo sam pričekao dvije-tri minute,pogledavao lijevo- desno i tek onda pažljivo razmotao papirić. Na njemu je pisalo:
„Hoću da budeš sa mnom na Valentinovo. Sutra navečer dođi kod mene,pripremila sam ti iznenađenje...Ivana“
Kad sam to pročitao,osjećaji su mi bili pomiješani,radovao sam se upravo onoliko koliko sam bio i uplašen zbog onog što bi tamo moglo biti.
Cijelu sam večer proveo na krevetu ležeći i razmišljajući.
Jučer je Jenny osvanula u nekoj lijepoj rozoj košulji i crnom jeansu. Bila mi je baš nekako lijepa tako da sam svako malo okretao glavu i pogledavao prema njoj.
Na velikom odmoru ostalo nas je nekoliko u razredu, ponavljali smo gradivo za hrvatski. Bila je tu i Jelica. Nakon 5 minuta došeta do mene.
- Jozo ,htjela bih ti nešto nasamo reći.
- Dobro, reci.
- Ali ne ovdje.
- Pa gdje onda?
- Idemo u muški WC , sad tamo nema nikog.
Krenuo sam za njom. Ušli smo u jednu od kabina i zatvorili vrata.
- Jelica je jako loše.
- Pa to si mi mogla reći i u razredu! - ljutito ću ja.
- Ja bih da idemo opet do nje ovaj vikend. Baš se bojim za nju.
Sjetio sam se da je Siledžija najavio nogomet u subotu. Rekao mi je da se pojavim jer im treba golman.
- Ne mogu ići s tobom.
- A daj. Molim te. Tako mi je bilo lijepo prošlu subotu s tobom.
Ja nisam ništa odgovorio.
I tad se dogodilo.
- Ja bi tebi nešto htjela pokazati.
- Što? – nezainteresirano ću ja.
- Bi li htio vidjet moje sise? – samouvjereno će ona.
- Paa...
Koliko god se trudio ništa nisam mogao izgovoriti. Ono što se tad odigralo pred mojim očima bilo je toliko čarobno i uzbuđujuće da tu sliku vjerojatno mjesecima neću moći izbiti iz glave.
Jelica je povukla patent na vesti i raskopčala je do kraja. Uhvatila je crnu majicu i crnu potkošulju zajedno i ispod toga je izvirio njen pupak i blijeda koža.
- Jesi spreman?
- Jjj...
Kad je otkrila sise ja sam umalo pao na pod od šoka. U ušima mi je zujalo, a usta su mi bila cijelo vrijeme širom otvorena. Izgledale su kao da ih je netko isklesao , velike i čvrste. A najviše su me fascinirale ogromne roze bradavice.
Jelica se nasmije ,spusti majicu i kaže:
- Kako ti se sviđaju?
- Paaa...
- Hoćeš ići u subotu sa mnom?
- Hhh...hoću.
Mislim da sam tog trenutka definitivno okrenuo leđa svojoj možda velikoj golmanskoj karijeri.
Kad sam se vratio iz škole, Jenny me nazvala na telefon.
- Ti dolaziš večeras?
- Dolazim.
Kad se smračilo izašao sam iz kuće. Hodao sam polako i razmišljao o svemu što se dogodilo u poslijednje vrijeme. Došao sam na vrata i stisnuo zvono.
(A o onom što se tamo dogodilo malo kasnije)
ponedjeljak, veljača 12, 2007
Subota ujutro... mislim da sam baš sanjao o tome kako sam nekakav superheroj i spašavam ljude po pješačkim prijelazima ,kad mi u sobu uleti mama i reče:
- Jelica te čeka ispred vrata.
Za nekih pola sata Jelica i ja smo čekali autobus na stanici.
- Nisi se naspavao jel' da?
- Što to tebe briga.
- Pa ništa, al' izgledaš k'o pravi pospanko.
Jelici je mama bila iz Hercegovine, pa je malo zatezala dok govori. Ovako pospan nisam se mogao odrediti je li mi to simpatično ili ne.
Autobus je brzo došao.
Ja sam sjeo iza nje u nadi da ću kroz rupu u sjedalu vidjeti opet njene tange,ali ništa. Ona se baš tako namjestila da nisam vidio ništa osim crnih hlača.
Na tržnici smo uzeli kilogram banana i par naranči i krenuli prema bolnici.
Na vratima od sobe smo naletjeli na nekog mladog doktora koji nas nije htio pustiti u Janjinu sobu,navodno nije bilo vrijeme posjeta. Ja sam se gotovo već htio okrenuti i otići ,no Jelica je bila uporna:
- Doktore , ali mi ćemo samo pet minuta.
- Pacijentica je loše i ne želim da je itko uznemirava.
- Doktore, obećavam da ćemo bit dobri- veselo će Jelica.
Doktor se malo još nećkao, ali kad je Jelica stavila ruke na pas i izbočila sise vani, doktor je spustio naglo pogled s njenih očiju na sise i brzo se predomislio.
- Ajde, ajde, al' samo nakratko.
Janja je bila blijeda, izgledala je kao da je izgubila deset kilograma u ovih tjedan dana. Kad nas je ugledala, htjela je nešto reći , ali je presiječe žestok napadaj kašlja. Užasno sam se preplašio, nikako nije prestajala kašljati.
Jelica sjedne na krevet pored nje.
- Janjo, što ti je?
Janja privuče njeno uho svojim usnama i šapne joj nešto. Jelica se okrene prema meni:
- Ima tešku upalu pluća.
Prišao sam krevetu, čučnuo pored njenog uzglavlja i uhvatio je za ruku.
Mislim da je tek sad prepoznala tko sam i njezine usne se razvuku u širok osmijeh.
- Došao si - šapne jedva čujno.
- Jesam - tiho ću ja.
Bili smo još par minuta unutra, a onda je ušao onaj isti doktor i poslao nas van. U prolazu je opet gledao Jelicine sise.
Završili smo u caffe-baru Park nasuprot bolnice. Jelica me odvukla do separea jer su tamo bile fotelje. Sjeli smo jedno nasuprot drugog u tišini i naručili čaj.
Napokon Jelica progovori:
- Jozo, ona je skroz loše.
- Vidio sam.
Nije mi bilo do razgovora. Kao da sam bio ja kriv za njenu bolest, tako nekako sam se osjećao. Dok sam ja razmišljao,moja kolegica iz razreda je raširila novine i čitala mi neke gluposti. Zatim ih je odložila i skinula jaknu i raskopčala vestu. Brzo sam shvatio da ni Jelica ne preferira grudnjake ,jer ga očito nije imala. Ispod veste je imala običnu svijetlozelenu majicu i kako ispod te majice nije bilo ničeg oblik njenih sisa se jasno ocrtavao pred mojim očima. Bilo mi je jasno da Jelica shvaća gdje ja gledam, ali nikako nisam uspijevao skrenuti pogled. Te sise su bile toliko velike i lijepe, da sam mislio da ne postoje ljepše na svijetu.
- Gdje ti gledaš?- upita me ona smijući se.
- Nigdje- brzo podignem pogled prema njenim očima.
- Znaš li da je to nepristojno?
- Što je nepristojno?
- Pa , otkad sam skinula jaknu cijelo vrijeme gledaš u isto mjesto.
- Nije istina - ljutito ću ja.
Bilo mi je baš neugodno. Uporno sam gledao na sve strane okolo ,ali ništa nije pomagalo. Mislim da je netko gledao ovo sa strane da bi mu bilo jako smiješno.
Na brzinu sam srknuo čaj u nadi da će ova neugodnost završiti čim izađemo vani, ali Jelici se nije izgleda još išlo. Lagano je pijuckala čaj i promatrala me. Zatim je skinula i vestu.
- Ovdje je baš vruće.
Njene sise su se sada slobodno njihale lijevo-desno ispod tanke majice. Ja više uopće nisam uspijevao skrenuti pogled, pogotovo onog trena kad se rastegnula i prislonila sise o stol.
Mislim da je sada stvarno bilo očito gdje gledam i mislim da joj se to nekako sviđalo.
- Ja sam te upozorila, a ti i dalje buljiš u moje sise.
- Oprosti,neću više.
Uzeo sam novine i raširio ih ispred lica. Kad sam ih spustio Jelica se već obukla.
U autobusu smo opet sjedili na istim sjedalima. Kad smo se iskrcali Jelica mi kaže:
- Bilo mi je baš lijepo sa tobom,znaš mali.
- I meni s tobom.
- Moram te nešto pitati.
Nekako sam znao što slijedi.
- Jel' se tebi sviđaju moje sise?
- Pa... da.
Jelica se vragolasto nasmijala i ušla u kuću. Ja sam ostao sam na cesti.
petak, veljača 9, 2007
Janje nema cijeli tjedan u školi.
Jučer sam na velikom odmoru pitao Jelicu što je s Janjom, a ona mi je odgovorila da je Janja jako bolesna i da je od ponedjeljka u bolnici. Nije ni ona znala detalje što joj je, samo mi je rekla da je Janja imala oduvijek problema sa disanjem.
Sjeli smo na drvenu klupicu ispred škole. Jelica me odmah upita:
- Jozo, jel' ti voliš Janju?
- Pa...ne znam.
- Kako ne znaš?Ona stalno priča samo o tebi, više mi je dosadila.
- Pa što priča o meni?
- Kako je ignoriraš, a jasno ti je dala do znanja da joj se sviđaš.
- Paaa... bio sam zaljubljen u nju, ali u zadnje vrijeme sam malo zbunjen. Ne znam kako da ti to objasnim.
Jelica zagrize u sendvič .Imala je običaj mljackati dok jede što mi je bilo simpatično. Ona je gledala niz cestu , a ja sam gledao nju. Imala je skoro crnu kosu, bila je prilično tamnoputa, ali ne bi rekao osobito lijepa u licu. Posebno bih istaknuo njezine sise, mislim da je imala daleko najveće u razredu, iako je uvijek pokušavala prikriti njihovu veličinu nošenjem širokih majica. Uvijek sam zamišljao (iako mi se Jelica nije osobito sviđala) kako bi bilo dirati te velike sise.
- Gdje ti gledaš?- upita me ona.
Ja brzinski podignem pogled sa njenih sisa do njenih očiju i glupavo se nakašljem. Crvenilo se vjerojatno prelijevalo na mojim obrazima.
Znao sam da je shvatila gdje sam gledao i mislim da joj je bilo drago jer se vidio lagani smješak u kutu njenih usana.
- Mislim da sad shvaćam zašto sa Janji toliko sviđaš.
- Kako to misliš?
- Nekako mi se činiš odrasliji nego ostali dečki iz razreda, ne znam.
To sam shvatio kao kompliment. Šutili smo neko vrijeme, čulo se samo mljackanje iz njenih usta.
- Želiš li sa mnom do bolnice za vikend? Ići ću vidjeti Janju - upita me Jelica.
- Glupo mi je nekako.
- Hajde da ne idem sama. A i bit će joj drago, možda brže ozdravi.
- Ajd' dobro - nevoljko ću ja.
Jelica se ustane i krene prema školi. Dok je ustajala izvirile su joj gaćice preko hlača, ako se to uopće može nazvati gaćicama.
Jer ja znam što sam vidio. A vidio sam samo tri konopčića u obliku slova T.
utorak, veljača 6, 2007
Majka je počela zaključavati spavaću sobu, nosila je ključ sa sobom na posao. Mislim da je rekla ocu sve jer je otac za večerom taj dan cijelo vrijeme pogledavao prema meni i smijuljio se. Mama se već utrenirala da zadrži ozbiljnost.
Janja me totalno ignorirala cijelo vrijeme, a Jenny je čekala da ja nju sad pozovem na jezero. Ovo što je Janja ljuta na mene bilo mi je toliko nepodnošljivo da sam joj prije neki dan uletio na velikom odmoru sa „Oprosti“. Nije mi ništa odgovorila , ali mislim da joj je bilo drago.
Filip, Jurica i Siledžija me nisu više maltretirali od onda.
Uglavnom...moram vam ispričat što se dogodilo u subotu.
Bilo mi je baš dosadno taj dan... brat je htio igrati Čovječe ne ljuti se , nisam htio jer uvijek izgubim. Četiri godine je mlađi od mene, a uvijek me pobijedi. I onda se smijulji, a meni dođe da ga bacim kroz prozor.
Dakle... da izbjegnem još jedan poraz, odlučio sam se prošetati do jezera.
Hodao sam uz rub vode i promatrao travu pod vodom. Tako sam zamišljeno došao do mjesta gdje sam već bio sa Jenny. Sjednem na panj.
U tom trenutku začujem šuškanje u grmlju blizu mene i začujem meni dragi glas:
- Jozo, što ti radiš tu?
- Jenny, što ti radiš tu u grmlju?
- Pa bila sam na WC-u .I cure ponekad moraju na WC, znaš?
- Znam. Ali gdje si išla tako duboko u grmlje?
- Cure ti vole tako. Vi muški ga samo izvadite i to je to. Nama treba vremena.
Jenny sjedne pored mene.
- Znaš, mi smo se malo otuđili u poslijednje vrijeme.
- Nisam ja kriv za to. Znaš, nekako mi se ništa ne da.
Bio sam i dalje potpuno neodlučan. Jenny je eto sjedila tu pored mene i iako me uzbuđivala i sama pomisao da bi se opet mogli poljubiti, nekako sam imao grižnju savjesti zbog Janje.
Mislim da Jenny nije primijetila moju neodlučnost jer mi se približila i šapnula na uho:
- Ti si došao mene tražit, jel' tako?
- Nisam.
- Jesi, jesi, ali te sram priznati.
I Jenny mi uhvati glavu i prisloni svoje usne na moje .Meni je trebalo jako puno da se opustim, ali ona me nije prestajala ljubiti. Ja sam iskoristio gužvu i odmah joj stavio ruku na desnu sisu.
Ona se nasmijala i rekla:
- Hehe, vidim da smo napredovali od zadnji put. Moraš biti nježniji sa curom.
Neki ljudi su nas promatrali s druge strane jezera. Jenny je to također primijetila.
- Dođi ovamo.. .tu nas nitko neće smetati.
Jenny me uhvati za ruku i odvede iza Milanove kuće. Kad smo se naslonili na drveni zid od kuće čulo se neko škripanje iznutra , a ja se odmah sjetim duha i oblije me hladan znoj.
- Jjj...enny...jesi čula?
- Daj molim te ,nije valjda da se i ti bojiš tog duha, hehe, ako dođe ja ću ga potjerati.
Na te riječi sam ostao toliko posramljen da sam čvrsto odlučio biti hrabriji ubuduće i odmah sam zauzeo vojnički stav. Jenny je to primijetila i nasmijala se.
- Nego, Jozo, ja bi tebi htjela nešto pokazati.
- Što? - bojažljivo ću ja iako sam pretpostavljao o čemu se radi.
- Daj mi ruku.
Jenny uzme moju ruku i zavuče je ispod majice. Ovaj put nije bio slon nego obična tamnoplava majica. Jenny opet nije imala grudnjak i ja sam pod prstima osjetio nježnu kožu i malenu bradavicu. Još kad mi je pogled pao na njezin otkriveni pupak, poludio sam od uzbuđenja.Ona se smješila cijelo vrijeme , pogotovo kad je vidjela kako se podiže jedan dio mojih hlača.
- Hoćeš ih vidjeti?
- Ppp..a,...
Jenny uhvati majicu, dolčevitu i crnu potkošulju i zajedno ih prevuče preko glave.
- Ne boj se, dođi.
Ja sam otvorenih usta promatrao njezinu bijelu kožu. Njene su sise bile male i lijepe, toliko mi je bio prekrasan taj prizor da sam se osjećao kao da sam u raju.
Jenny me gledala ravno u oči , uhvatila moju ruku i stavila na svoju sisu. Ja sam dodirnuo bradavicu koja se skrutila od hladnoće. Na moj dodir ona je sklopila oči.
U tom trenutku začujem šuškanje iza leđa. Jenny je vrisnula i pokrila sise rukama.
Bio je to gazda Martin , Janjin otac. U desnoj ruci je nosio mrtvog zeca, a u lijevoj pušku.
- Sram vas bilo.
Ja sam htio u zemlju propasti od srama, a Jenny se skrivala iza mene. Gazda Martin se okrenuo i otišao.
Došli smo u selo bez da smo progovorili ijednu riječ. Jenny me je na raskrsnici samo poljubila u obraz i tužno pogledala.
„Kad ću ja napokon imat sreće“- mislio sam dok sam ulazio u kuću.
srijeda, siječanj 31, 2007
Dok sam ja ležao na krevetu i mudrovao o svojim budućim potezima ušla je mama u sobu i rekla da ona, tata i mali brat idu do grada. Brat je vukao neku prehladu i kad bi disao jako, tjeralo bi ga na kašalj. Oni su otišli , a ja sam otišao do kuhinje. Tamo je bilo već skuhanog čaja; napunio sam šalicu do vrha i sjeo kod prozora. Tada sam se sjetio.
Za pet minuta sam bio u spavaćoj sobi od mame i tate. Ubacio sam Pohotnu domaćicu i sjeo na pod.
Domaćica je opet otkopčala vodoinstalateru hlače i stavila njegov penis u usta. Ja sam sve što se zbivalo na ekranu promatrao otvorenih usta. Ovaj joj je skinuo gaćice i polegao je na stol i uhvatio je lizati dolje. “FUUUJ!!! ZAŠTO? BLJAK!“
Brzo sam uhvatio daljinski i premotao taj dio. Kad je prestao s ovom odvratnom radnjom vodoinstalater se ispravio i zagurao svoj penis tamo gdje ju je lizao. Ova je podigla noge iza njegovih leđa, gurala ga prema sebi i govorila neke proste riječi (na francuskom valjda). Dolje je išao titl :“Jebi me!...To!...Kako si velik!...Da!“ Sise su joj mlatarale gore –dolje (imala je puno veće sise od Janje i Jenny) i ona je vikala sve više i više. Zatim ju je ovaj okrenuo prema stolu i opet zagurao svoj penis. U jednom trenutku lupio ju je snažno rukom po stražnjici, što me je prepalo toliko da mi je ispala šalica i čaj se prolio po tapetu.
Otrčao sam u kuhinju po papirnate ubruse i dok sam se vraćao uspio sam se poskliznuti u hodniku i lupio svom snagom glavom u zid. Jaučući sam dobauljao do spavaće sobe, opet su mi suze došle na oči dok sam brisao tapet. Vidio sam da ovi ubrusi ništa ne pomažu i otišao do WC-a po fen. Ovaj put nisam sumanuto trčao kroz hodnik, valjda sam se opametio. Uključio sam fen i okrenuo prema mokrom dijelu tapeta. Naslonio sam se na ormar gdje je bio TV. Iza mojih leđa domaćica je sa svojom prijateljicom pričala na kauču i mazila je po kosi. Pogledao sam u otvorenu ladicu i ugledao one lisice sa perjem. Izvadio sam ih slobodnom rukom i igrao se s njima. Lisice su škljocale pri svakom jačem pokretu. Sjetio sam se kako u filmovima ih policajci jako brzo stave kriminalcima. Spustio sam fen na tapet i poslužio se drugom rukom. ŠKLJOC! Jedna strana lisica zarobila je moju desnu ruku. Slijedećih 5 minuta sam po ladici grozničavo tražio ključ. Dok sam kopao po ladici začuo sam škripu vrata iza leđa.Okrenem se i ugledam mamu.
Po izrazu njenog lica mislim da je bila u šoku. Nakon što se malo pribrala upitala me je tiho:
- Što ti radiš, molim te?
Ja sam šutio. Mama, kad je začula uzdisanje sa TV-a, shvatila je o čemu se radi. Vidjelo se na njenom licu da se trudi zadržati ozbiljan izraz lica. Koliko god mi je bilo neugodno (najradije bi propao u zemlju od srama) pokušao sam se brzo izvući iz ove glupe situacije. Isključim video, podignem fen i nastavim sušiti tapet, podignem zarobljenu ruku u zrak i upitam mamu:
- Imaš možda ključ?
ponedjeljak, siječanj 29, 2007
U četvrtak su Filipova i moja mama imali sastanak u zbornici sa profom iz biologije i razrednicom. Sastanak je završio rukovanjem na vratima. Ova iz biologije je moju mamu obasipala savjetima tipa „Željezo se kuje dok je i vruće“ i „Gdje ide ovaj svijet ,treba pazit na vlastito dijete“. Iako je moja mama glumila da upija savjete kao spužva, snažno klimala glavom u znak povlađivanja i slične stvari znao sam da jedva čeka da ova farsa završi i da se u mojem i njenom odnosu neće ništa promijeniti.
- Jozo, ne daj da te prozivaju zbog gluposti. Drugi put probaj pametnije...
- Ali, mama...
- Dosta, ajde sad u razred i nemoj da me više zovu u školu, znaš da nemam vremena za gluposti.
Mama me zagrlila dok je Filipova mama lupila ovome takav šamar da se jadan Filip srušio na pod.
- Nesrećo! Sramoto! Jadniče! – vikala mu je bijesno dok je odlazila!
Vratio sam se u razred i cijeli sat promatrao Filipov desni obraz. Na njemu se jasno raspoznavao čitav dlan i svih 5 prstiju. Izgledao je kao nekakav plemenski vrač.
Meni se plavilo na licu gdje me je lupio koljenom, a i nos mi je bio prilično crven.
Na velikom odmoru je bilo opet dramatično. No, ponavlja se svaki dan i nekako sam već navikao na to. Janja me povukla sa strane i to iza kamp kućice gdje se prodaju krafne.
- Meni ništa nije jasno! Samo bi budala povjerovala da je ono Filip napisao! Tko ti je ono napisao? S kime se viđaš na jezeru?
Dok me Janja strijeljala pogledom, znao sam da joj moram dati bilo kakav odgovor i to brzo.
- Neću ti reći! To nije tvoja stvar. Zašto bi ti rekao?
Nisam uspio ni dovršiti, a Janja mi prilijepi takav šamar da mi je još deset minuta zvonilo u uhu. I to točno preko nosa i one modrice od Filipovog koljena. Toliko me boljelo da uopće nisam mogao kontrolirati suze. Ali sam nastojao ih ne brisati i samo sam ponosito gledao u Janju ;i Jelicu pola metra iza njenih leđa.
- Ti si obični glupan, eto što si! - kaže Janja i brizne u plač. Ja sam krenuo da je zagrlim, a onda se vratio korak natrag u strahu od novog šamara.
Jelica uhvati Janju za ruku i odvuče je od mene.
A ja sam ostao stajati s krafnom u ruci. Boljelo me slijedeće:
1. leđa od pada sa novogradnje,
2. trbuh od Filipovih šaka,
3. nos i dio lica od Filipovog koljena i Janjine ruke.
Vratim sam se u razred i naletim na Jenny koja mi kriomice namigne. Zvonilo je i ja se napokon odlučim posvetiti nastavi.
Danas me Jurica nervira jer cijelo vrijeme pušta vjetrove. Kako je prehlađen on valjda ne osjeća smrad, pa uporno reda jedan za drugim, valjda je sinoć nešto žestoko pojeo, vjerojatno grah. Na kraju sam poludio i rekao mu da prekine. On se na to samo nasmijao i naguzio prema meni. Pokušao je pustiti još jednog na silu i ... čovjek se usrao u gaće. To je bilo tako očito jer se razredom trenutačno raširio užasan smrad. Ja se nisam mogao kontrolirati, uhvatio sam se cerekati ko majmun. Jurica je problijedio i vrzmao očima lijevo-desno po razredu u nadi da niko neće vidjeti što se dogodilo. No smrad je pobijedio; izdržao sam dok mi nisu došle suze na oči , a onda sam se ustao:
- Oprostite, Jurica bi morao u WC. Znate...ovaj...malo mu je pobjeglo - ja ću slavodobitno.
Profa pokaže prstom Jurici da izađe, a ovaj se bojažljivo ustane, pogleda me prezrivo i lagano krene prema izlazim vratima. Razred je umirao od smijeha, stakla su se tresla.
- Juriceeee, čep stavi! – dovikne mu Filip.
- Kakav čep, palac uguraj, hehehe- razdragano će Siledžija.
Jurica se brzo vratio, a kako su se svi stalno smijali i kako se smrad i dalje širio, profa je Juricu na kraju poslala kući. Na odlasku mi je rekao:
- Dabogda se i ti usrao!
četvrtak, siječanj 25, 2007
...
Siledžija me uspravio i držao mi ruke iza leđa. Filip mi je bez riječi zabio šaku u trbuh. Nisam mu htio pokazati da ga se bojim i zato sam ga gledao ravno u oči. Jurica je huškao Filipa i „držao stražu“. Sva djeca iz škole su izlazila na odmor niz stubište i gledala me sažaljivo. Dobio sam jednom u prsa i još jednom u trbuh i instiktivno se sagnuo jer me užasno boljelo. Zatim me Filip lupio koljenom u glavu. Iz nosa je odmah krenula krv, oni su se uplašili i pustili me. Ja sam nekako uspio sjesti na zid pored stepeništa .Lagano sam dirnuo nos, nije na sreću bio slomljen .Iako me sve boljelo, nisam mogao više podnijeti glupe poglede školske djece pa sam se ustao i otišao do WC-a. Krv je brzo prestala ,jedino mi je dio između oka i nosa bio malo crven. Dobro, to će sutra biti modrica, ali nekako sam znao da sam dobro i prošao. Iako sam bio pun bijesa proradilo je ono dječačko u meni i ja sam briznuo u plač. Plakao sam dobre dvije- tri minute . U tom trenutku se začuje škripa vrata na muškom WC-u i ugledam Jenny. Bez riječi mi se bacila u zagrljaj. Izvadila je papirnatu maramicu i obrisala mi lice od krvi i suza.
- Nikad se nitko nije tako borio za mene. Ponekad mi se čini da si puno stariji nego što izgledaš. Filip te mogao ubiti! - zaneseno će ona.
- Ti si moja prijateljica i sve bih učinio za tebe! - odlučno ću ja .“ Kad sam već heroj ,treba i uživat u tome “- promislim.
- Ti si najbolje što mi se dogodilo u životu. Što god želiš od mene , samo reci.
I tako nakon par antologijskih izjava, oboje smo se naslonili na zid u kabini i zatvorili vrata. Jenny je izvadila cigaretu i snažno povukla dim. Uzeo sam joj cigaretu iz ruku i povukao i ja. Cigareta mi je ispala iz ruku i uhvatio me divlji kašalj.
- Ti si najluđa osoba koju poznajem – hihotala se ona.
- Jenny, donesi mi jaknu iz razreda, pogledaj mi majicu na što sliči.
Majica je bila krvava sprijeda ,a blatnjava odostraga. Jenny se začas vratila i pomogla mi navući jaknu. Zakopčala me do grla.
- Valjda ti neće biti vruće.
Zvonilo je i išli smo u razred. Iako me sve boljelo, ponosno sam ušao u razred. Svi su pokazivali prstom na mene i gledali me sažaljivo. Kada sam sjeo na svoje mjesto,ušla je razrednica. Jurica mi je šapnuo da će mi Filip otkinuti jezik ako išta kažem na satu razredne nastave. To mi je bilo smiješno. Cijeli sam sat dizao ruku i pravio se pametan. Užitak je bio gledati Filipa kako se strese svaki put kad se ustanem. Ali nisam spominjao što su mi napravili. Razrednica me doduše pitala što mi se dogodilo, a ja sam rekao da sam se spotaknuo i pao. Vidio sam kako se Filip zacrvenio kad sam to rekao.
Neka im, osvetit ću se ja već njima...na moj način.
srijeda, siječanj 24, 2007
Stvari su se počele komplicirati. Jučer između prvog i drugog sata Janja me je pozvala na hodnik i ugurala mi papirić u džep od košulje. Sjeo sam u klupu i razmotao papirić pokušavajući ga sakriti od Jurice iako je ovaj cijelo vrijeme naginjao glavu prema meni. Na njemu je pisalo: „Danas u četiri iza mesnice.Pusa.“. Dok sam ja uživao u svojoj popularnosti kod Janje pogodi me drugi papirić u vrat. Okrenem se; Jenny me gledala i smiješila se. Namigne mi i baci drugi papirić. Baš sam se sagnuo po njega kad se učionicom razlegne milozvučni glas ove iz biologije:
- Jozo, donesi mi taj papirić.
Nije bilo izlaza. Krenuo sam bojažljivo prema katedri dok mi je ruka drhtala. U učionici je bila sablasna tišina. Svi su bili fokusirani na komadić papira u mojoj ruci. Ja sam lagano oklijevao s predajom dragocjene pošiljke nadajući se da će potres, poplava ili barem vanzemaljci poremetiti nešto pa da ovo padne u zaborav. Ali ništa se nije zbilo. Profa je razmotala papir i naglas pročitala:
- „Ako ti se i večeras mazi sa mnom dođi na jezero na naše tajno mjesto.Čekam te tamo.Pusa.“
Ja sam drhtao. Janja me strijeljala pogledom iz prve klupe.
- Što je ovo? Kako vas nije sramota?
Razred se prosuo od smijeha.
- TIŠINA! – derala se profa.- Jozo, je li ovo tvoje?
- Jjj...jest-uplašeno ću ja.
- Tko ti je ovo napisao?
Šutio sam.
- Jozo pitam još samo jedan put.Tko ti je ovo napisao?
Bijes se rađao u meni. Jenny je moja tajna . Ne smije biti otkrivena. Udahnem duboko:
- To mi je poslao Filip.
To je izazvalo takvu salvu smijeha da vjerujem kako su se neki i upišali u gaće. Razred se tresao, bila je to nepodnošljiva buka. Razrednica je tresnula štapom po katedri svom snagom tako da se štap slomio. Budući da buka nije jenjavala, profa je uzela dnevnik, podigla ga iznad glave i tresnula svom snagom s njim o katedru. To je imalo učinka. Razredom je opet zavladala grobna tišina. Uto se otvore vrata, bio je to direktor.
- Marta, što se događa?
- Ništa direktore. Sve je u redu- reče ova crveneći se.
Direktor ode. Ja sam i dalje stajao pored katedre čekajući kaznu.
- Ovako ćemo, Jozo ...ti si mene jako razočarao, uvijek sam mislila da si pristojan i dobar dečko. To važi i za tebe, Filipe. Sutra želim da dođu vaši roditelji u školu, da malo porazgovaram s njima .A sad odi u klupu.
Sjeo sam , a Jurica se glupavo cerekao.
- Vidjet ćeš kad te Filip dohvati ,jadna ti majka.
Filip je bio viši i krupniji od mene, znao sam da ću dobiti batine.
Vrijeme je brzo prolazilo i veliki odmor je došao jako brzo. Bio sam gladan i htio otići kupiti krafnu. Istrčao sam iz škole ,ali ne dovoljno brzo. Čim sam se spustio niz stepenište uhvatio me Siledžija za vrat i srušio na pod.
- Miruj ljubice, sad će te Filip „pomaziti“.
Podignem pogled, Filip se zajedno s Juricom spuštao niz stubište...
( A o onom što se tada dogodilo malo kasnije)
subota, siječanj 20, 2007
...
Toplina koja je strujila iz radijatora uspavljivala me. Jenny se vratila sa zelenkastom bocom i gazom. Sjela je pored mene. Ja sam se trzno jer je tekućina bila hladna ,ali brzo sam se privikao i prepustio užicima.Nakon što je razmazala tekućinu ,odložila je gazu. Kad sam osjetio njen dodir cijeli sam protrnuo. Jenny me masirala prvo lagano, a zatim sve jače. Iako me boljelo na nekim mjestima osjećao sam se kao beba, kao da letim među oblacima u rano jutro- pravi rajski užitak.
- Jel mogu ja sjest na tebe, ovako ću se cijela ukočit- upita i sjedne mi na stražnjicu prije nego sam uspio riječi prozborit.
Prebacila se na vrat (koji uopće nije nastradao u nesreći) i masirala me svojim palcima kružnim pokretima. Odjednom se zaustavila, a ja sam osjetio dodir njenih sisa na svojim leđima. Zatim sam osjetio toplinu na vratu, Jenny me ljubila.Bilo mi je tako lijepo, nevjerojatno lijepo. Nastavila me ljubiti po ušima.
- Okreni se – reče mi nježno.
Okrenuo sam se , a ona je odmah prislonila svoje usne na moje i energično me počela ljubiti.Toplina njenog tijela me uzbuđivala, ali nakon jednog njenog pokreta prebacila je težinu na lijevu stranu ,a mene su tako zaboljela leđa da sam urliknuo od bola. Ona se prepala i naglo skočila i u tom trenutku me tako odvalila koljenom po jajima da mi se zacrnilo ispred očiju. Ona me uhvatila grliti i ispričavati se , a ja sam je samo odgurivao i cvilio kao pas. Užasno me boljelo – leđa i jaja. Nije mi više bilo do ničega; obukao sam majicu i krenuo prema izlaznim vratima. Ona me uhvati za ruku.
- Zar ćeš otići bez pozdrava?
- Pusti me. Boli me.
- Jozo, oprosti. Stvarno nisam htjela.
- Znam da nisi, ali mene svejedno boli.
Ona se nagne prema meni ,šapne još jednom tiho „Oprosti“ i poljubi me. Ja sam bio potpuno nezainteresiran za njenu nježnost, a potpuno koncentriran na pulsirajuću bol u mojim jajima. Izašao sam vani i uhvatio vrata da ću ih zatvoriti, kad me ona uhvati opet za ruku. Smiješeći se gledala me ravno u oči. Zavukla mi je ruku ispod njene bijele majice sa slonom koji se propinjao na zadnjim nogama. Pod prstima sam osjetio njenu sisu; bradavicu koja je bila tvrda kao kamen i njenu nježnu kožu.
- To te čeka slijedeći put kad poželiš biti sa mnom. Dati ću ti da ih diraš, a ako budeš dobar, dopustit ću ti da ih gledaš.
Ja sam bio sretan i totalno zbunjen.
Zatvorila je vrata , a ja sam krenuo kući. Zbunjen i sretan.